Zvjezdarnica

S korica:

Zvjezdana svjetlost u novoj zbirci Danijela Dragojevića isijava iz zemaljskih predmeta i situacija. Ove pjesme ne teže nekom nebeski udaljenom cilju, nisu protokol neizvjesnog puta ka prosvjetljenju, već prije svojevrsni dnevnik nekoga tko je unutarnju napetost takvog puta razmijenio za »potpunu opuštenost«. Pjesnik ne želi odabirati i hijerarhizirati, nego uvijek biti raspoloživ za sve što može naići, puštati sva bića da budu ono što jesu, a u isti mah nastojati oko njih, omogućavati njihovo postojanje svojim gledanjem, divljenjem, zahvalnošću. Neposredan odnos prema bilo kojoj stvari (na primjer glinenoj šalici za čaj) za njega je uzajamno darivanje, poziv na postojano slavlje. Prostor Dragojevićeve poezije poput nekog je grada oblikovanog po ljudskoj mjeri, gdje na svakom trgu i u svakoj uličici bilo kada može započeti kakvo zanimljivo zbivanje. Taj dojam trajne novosti, ta sposobnost da se bića sagledaju kao da tek što su zauzela svoje mjesto u svijetu te još ni sama ne znaju kojim će nam se rješenjem obratiti, jedna je od radosnih tajni ove zbirke.

Hrvoje Pejaković