U Zlogukim žabama njemački nam nobelovac nudi priču o Nijemcu i Poljakinji koje u zrelim godinama, nakon pada berlinskog zida i demokratskih promjena, zbližava ideja da se prognanicima omogući pokapanje u zavičaju.
Kroz priču o osnivanju njemačko-poljskog pogrebnog društva Grass britko, ali i s humorom, progovara o ujedinjenju Njemačke, komunizmu, kapitalizmu, ekološkoj svjesnosti s kraja 20. st., kao i o pitanju povijesne krivnje Nijemaca, Poljaka, Židova.