Zlatna bilježnica

U iznimno bogatom opusu Doris Lessing roman “Zlatna bilježnica” zauzima posebno mjesto. To djelo složene narativne strukture, koje tematizira društvenu poziciju intelektualke i umjetnice u nastojanju da realizira autentičnu egzistenciju, prepoznato je već šezdesetih godina kao knjiga iznimno važna u feminističkom promišljanju problema pozicije ženskog subjekta.

Služeći se u velikoj mjeri autobiografskom građom, autorica govori o ženskim sudbinama koje se bitno razlikuju od obzora očekivanja koji se u to vrijeme nameće kao obvezatan za ženske likove. Ona govori o emancipiranim ženama, intelektualkama, koje vlastitu realizaciju ne vide isključivo u emocionalnim odnosima s muškarcima i unutar obitelji; one se same probijaju kroz život baveći se vlastitim umjetničkim i kreativnim karijerama, intenzivno su uronjene i u svijet politike.

Glavna junakinja romana Anna Wulf književnica je, nonkonformistična intelektualka, predstavljena u trenutku stvaralačke krize, kad napušta i vjeru u komunistički pokret kojemu je pripadala. Doris Lessing progovorila je psihološki produbljeno i o neurozama, osjećaju neprilagođenosti suvremene intelektualke, zalazeći tako u tematsku sferu koja je dotad bila privilegija muškog pisma.

U romanu, u kojem je napuštena linearna naracija u korist kompleksne fragmentarne strukture, posebno mjesto imaju četiri Annine bilježnice u kojima ona ispovijeda različite oblike svojega traumatičnoga životnog iskustva. Dijelovi romana pisani u trećem licu, pak, otvaraju novu, izvanjsku vizuru na Annin život te se “Zlatna bilježnica” pokazuje kao polifono organiziran roman koji predočuje sofisticiranim narativnim sredstvima traumatično iskustvo jedne intelektualke.

“Zlatna bilježnica” nesumnjivo je ponajviše pridonijela književnom ugledu Doris Lessing, koji joj je naposljetku osigurao Nobelovu nagradu za književnost 2007. godine.