S korica:
Stražarska služba odgovorna je i časna zadaća. Sve i ako se obavlja u pustoj ravnici pokraj koje se nalazi samo jedan kolhoz. Sve i ako nalaže da se čuva i sačuva objekt koji je i Komesarijat zaboravio, sve i ako je stotinama kilometara daleko od velikog rata koji tek što nije izbio. Sve i ako je stražar najnevažniji vojnik Crvene armije – soldat Ivan Čonkin.
Kao što svaki stražar zna, neprijatelj nikad ne spava. Čak i u bespuću, Čonkin će naići na prijetnje sa svih strana – bili to hibridni krumpiri s više cvjetova i manje gomolja, ili jake snage sovjetske tajne policije, NKVD-a, ili pak loše veze poljskih telefona. Ali jednom časnom i odgovornom vojniku poput njega bit će dovoljna pomoć mlade kolhoznice Njure i njezina prasca Borka da sa svima njima izađe na kraj – za domovinu, za Partiju, za druga Staljina!
Otkako je objavljen – prvo u samizdatu, zatim u iseljeništvu – roman Život i neobične dogodovštine vojnika Ivana Čonkina slovi kao nezaobilazno djelo novije ruske književnosti, jednako znamenito po inteligentnoj raščlambi sovjetskog državnog aparata, kao i po razornome smislu za humor apsurda. Riječ je o ključnome djelu u opusu Vladimira Vojnovića, pisca koji je isprva stekao slavu kad je napisao riječi kozmonautske himne Četrnaest minuta da-siarta. Poslije prokazan zbog svoje sklonosti samostalnom gledanju na režim i njegove posljedice za obične ljude, Vojnovič je dobar dio života proveo kao disident, a čak se ni danas nije posve vratio u Rusiju. Čonkin, kojega je nastavio pratiti kroz mnoge daljnje dogodovštine, suvremeni je pandan Ivanuški Budalini iz narodne predaje, ili dobrom vojaku Švejku iz Hasekova remek-djela – tako da ne čudi što je 1994. godine Čonkina ekranizirao upravo češki majstor Jiři Menzel.