Studija njemačkog povjesničara Alexandera Demandta “Vandalizam: nasilje nad kulturom” predstavlja rijedak primjer minucioznog povijesnog pregleda, analize i teorijskog istraživanja fenomena strukturalnog nasilja nad kulturom u povijesti.
Autor je renomirani povjesničar, stručnjak za rimsku povijest careva, a specijalizirao se za prijelazna doba raspada carstava, nestanak epohalnih tvorevina koje su uspostavile visoki kulturni poredak u povijesti.
Vandalizam se shvaća kao nasilje nad kulturom. Taj pojam pretpostavlja ne samo simboličko nasilje nad slikom jedne kulture – ikonoklazam – nego potpuno uništenje tragova zaposjednute i osvojene kulture svim mogućim sredstvima. U vjerodostojnoj i argumentima povijesne znanosti izvrsno izvedenoj knjizi autor pruža pregled vandalizma od najstarije pisane povijesti do suvremenoga doba. U svojoj tipologiji vandalizma Demandt razvija postavku o barbarstvu kao uništenju kulture i o barbarstvu kao poništenju pisanih tragova o izvornoj kulturi koja se održava nasilnim preobražajem. Ovdje nije riječ o procesima akulturacije i sinkretizma, hibridizacije.
Naprotiv, moderno je barbarstvo specifičan oblik kolonijalizma, političke i kulturne hegemonije koja civilizacijski vlada na taj način da druge civilizacije porobljava kao “primitivne” i “divlje”. Religijski motivi uništenja u doba stare povijesti – Egipat, Asirija, Rim – u novije su doba zamijenjeni ideologijskim.
Vandalizam je povijesni zločin nad autentičnim tragovima naroda i njihovoga povijesnoga sjećanja. Povratak sjećanju označava novi način zadobivanja tradicije putem rekonstrukcije, čuvanja i uzdizanja obveze kulturalnog arhiviranja dokumenata koji svjedoče o vandalizmu kao najbrutalnijem obliku zatiranja kulture nekog naroda u ime Boga, Nacije, Ideologije.