Uskrsnuće

S L. N. Tolstojem (1828-1910), čiji su romani pronijeli slavu ruske proze širom kulturnog i književnog svijeta, realistički se roman bliži svom vrhuncu, i ujedno svojoj krizi. To se najbolje očituje u Tolstojevom romanu USKRSNUĆE, jednom od kasnijih i najsnažnijih njegovih ostvarenja. Velikog umjetnika i etičara iz Jasne Poljane očito više ne zadovoljava realistički književni postupak. Ono što vidi i čuje nije mu više dovoljno. Zanimaju ga pitanja koja će bitno obilježiti i naše stoljeće: otkuda, zašto i čemu su čovjek i njegov svijet takvi kakvi jesu?

U romanu o plemiću Nehljudovu koji zavodi služavku Katjušu Maslovu, a ona kasnije postaje prostitutka, Tolstoj biva najkritičniji prema ruskom društvu. Nije uzalud Lenjin ovu knjigu nazvao zrcalom ruske ‘revolucije, djelom koje se »sa strastvenom kritikom okomilo na čitav suvremeni državni, crkveni, društveni i ekonomski poredak«. To je knjiga koja nam ujedno govori i o granicama čovjekove »slobodne volje«, granicama koje pred glavnog junaka postavlja spoznaja da se smislen život ne može zasnovati na gaženju integriteta drugih ljudi.