Urote protiv Hitlera

S korica:

Nakon prekretnice u ratu 1942. godine, poraza kod El Alameina i Staljingrada, kad su se njemačke snage počele povlačiti na svim frontama, neki visoki njemački časnici počeli su razmišljati i dogovarati se o tome da svrgnu Hitlera i nacizam te da preuzmu vlast, nakon čega bi započeli pregovore s neprijateljem da postignu što časniji mir. Poprilično širok krug visokih časnika sudjelovao je u tim dogovorima. Planirano je da Hitler bude ubijen, a da potom vojne postrojbe pod zapovjedništvom urotnika pohapse ostale nacističke glavešine i preuzmu vlast.

Urota je, međutim, bila vrlo loše organizirana. Da ubije Hitlera, zadatak je dobio pukovnik Claus Graf Schenk von Stauffenberg, pripadnik stare njemačke plemićke časničke obitelji, koji je 20. srpnja 1944. u torbi trebao pakleni stroj unijeti na Hitlerov sastanak s visokim časnicima u “Vučjoj jami”, aktivirati satni mehanizam i potom napustiti Hitlerov stožer. Bomba je eksplodirala, ali Hitler nije poginuo kako su se urotnici nadali, nego je bio samo lakše ranjen.

Na vijest o eksploziji, vjerujući da je Hitler poginuo, neki su od urotnika pokrenuli svoje postrojbe. No Hitler se smjesta preko radija obratio javnosti, a kad su čuli da je Hitler živ, drugi su urotnici odustali od akcije. Hitlerovi ljudi u Berlinu smjesta su krenuli u protuakciju i pohapsili urotnike, među njima i Stauffenberga, koji se u Berlin bio vratio avionom, te ih nekoliko stotina smaknuli još iste noći. Hitler je sljedećih mjeseci dao smaknuti još oko 5000 urotnika.