O teoriji i metodi povijesti umjetnosti
Knjiga “Umjetnost i istina : O teoriji i metodi povijesti umjetnosti” prvi puta se pojavila 1958. godine kao 71. svezak “Rowohltove njemačke enciklopedije” i doživjela je tri naklade, posljednju 1961. godine. Dvanaest poglavlja koja se u njemu nalaze nastala su u posve različita vremena, no slobodno se ujedinjuju u jednu duhovnu cjelinu…
Knjiga je podijeljena u poglavlja: Povijest umjetnosti kao znanost, Povijest umjetnosti na novim putevima, Povijest umjetnosti kao povijest stila, Povijest umjetnosti kao povijest umjetnosti, Povijest umjetnosti kao duhovna povijest, Problemi interpretacije, Dva primjera interpretacije, Problem istine, Problem vremena, O intepretiranju djela likovne umjetnosti, Umjetnost, neumjetnost, antiumjetnost.
Od toga, dva su poglavlja pridodana: poglavlje iz jubilarnog rada za Romana Guardinija (1965) O interpretiranju djela likovne umjetnosti. Nacrt didaktičkog programa nastavlja se na poglavlje Problemi interpretacije ovom mišlju: “Povijest umjetnosti mora prolaziti kroz ušicu igle interpretacije ili neće biti povijest umjetnosti? Poglavlje Umjetnost, neumjetnost, antiumjetnost iz godišnjaka koji je izašao u Tokiju: “Studien zur vergleichenden Kunstwissenschaft VI” (1976) prikazuje te razlike kao najveći metodološki problem povijesti umjetnosti 20. stoljeća, a koji je neposredno vezan uz naslov knjige “Umjetnost i istina”.
Hans Sedlmayr (1896-1984) arhitekt i povjesničar umjetnosti, teoretičar umjetnosti, stručnjak za gotičku i baroknu arhitekturu. Od 1936. do 1945. radio kao profesor na Sveučilištu u Beču, a od 1951-1964. na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Munchenu. Sedlmayerovi krtički radovi o modernoj umjetnosti izazvali su prijeporne stavove njegovih suvremenika.