S korica:
lako samu sebe smatrala tipičnom spisateljicom s konca dvadesetog stoljeća, kada bi fikcionalizirala, Sontag bi profunkcionirala jedino kao spisateljica žanra koji obično određujemo kao historijski roman. Tako je i u njenom posljednjem velikom proznom uratku, nagrađivanom romanu ‘U Americi’ (National Book Award i nagrada Jeruzalemskog sajma knjiga). Junake je Sontagica modelirala prema povijesnim osobama, a za jedan od likova predložak je čuveni poljski pisac, nobelovac Henryk Sienkiewicz.
No to ne znači da ćemo se ovdje sresti sa anakronošću. ni u tematskom ni u formalnom smislu. Čitajući ‘U Americi’ pomislit ćete kako je toliko vremena prošlo samo stoga da bismo ostali kakvi smo bili, jednako kao što su nam nacionalnosti i svi drugi identiteti tek bespotrebne maske iza koje se nalaze iste. melankolične, borbene ili rezignirane crte.
Susan Sontag uspijeva uvijek zvučati svježe, a njena u samu sebe razočarana postmodernistička poetika kao primarni cilj ima asimilirati realnost i biti stvarna, te će, iako se radi o zgodama i nezgodama jedne poljske družine na dalekom i davnom, danas mitskom Divljem zapadu, ova zbilja posve jednostavno i prirodno prijeći na vas. Nedisidentska emigrantska proza u svom najboljem izdanju, koja za svaku kap politike ima kao protuotrov dvije kapi najridikuloznije i ujedno najsvakodnevnije borbenosti.
Baš u ovom romanu napisala je kako nema sretnog života, ali da je moguć život po višim kriterijima no što su oni na koje smo navikli. Ove riječi gotovo da su moto jednog djela i jednog života, a između njih je kod Susan Sontag, zbog njene poetičke poetike, doista mogué staviti znak jednakosti.