Antologija proze hrvatske secesije
Antologija obuhvaća pedesetak proza četrdesetak autora rođenih u rasponu od 1854. do 1894. godine – od Ksavera Šandora Gjalskog pa do Rudolfa Habeduša Katedralisa i Ulderika Donadinija. Iako se po književnoj vrijednosti među odabranim pričama ističu djela Gjalskog, Vojnovića, Matoša, Nazora, Šimunovića, Ivane Brlić Mažuranić, Nehajeva, Galovića i Donadinija, posebna je pozornost posvećena i onim danas mahom zaboravljenim piscima, te je tako informativno-kritički predstavljen Milivoj Dežman, Srđan Tucić, Scmidt Jugović, Mihovil Nikolić, Milan Marjanović, Mirko Dečak, a zastupljen je također i Krleža sa svojom prvom objavljenom prozom “Zaratustra i mladić”.
Ova knjiga nastala je kao rezultat priređivačeva dosadašnjeg proučavanja hrvatske proze devetnaestog i dvadesetog stoljeća, i to posebno onim zanemarenim slučajevima koji se nisu uklapali u standardne okvire nekog razdoblja, te su izmicali oku akademske, ali i dnevne književne kritike. Priređivač se osobito usredotočio na fenomen hrvatske moderne i to prvenstveno one vezane uz Beč, kao i na autore koji su prvi jasno formulirali što za njih znači moderna i secesija.