S korica:
Radnja se zbiva na Filipinima. I gotovo su svi likovi Filipinci. Ima jedan zapadnjački lik, ali on nestaje nakon prve trećine knjige i pojavljuje se tek na samom kraju. Mene je u toj knjizi zanimalo nekoliko stvari. Kao ateista, religiozno razmišljanje i praznovjerje veoma me smetaju, a izuzetno su utjecajni i ovdje u Engleskoj. A u zemlji kao sto su Filipini stvar je još gora. Moja nova knjiga govori o tome da kada se nekome dogodi nezgoda, ako je netko ubijen ili je nestao, ili zbog toga sto je neka veza prekinuta, ili se uopće odigra neka tragedija, onda ne treba tražiti neke nadnaravne razloge. Ljudi smatraju da postoji neki nadnaravni moral, vodeća svijest koja je dovela do toga da vjerujem da je to istina. Ponekad se nešto zlo dogodi i bez ikakva valjanog razloga. Možda se dogodilo zbog koincidencije, možda i zbog loših razloga. To je nešto kao simptom religioznog načina razmišljanja – da postoji neki nadnaravni poredak. A nema nadnaravnog poretka, postoji samo znanstveni poredak i nema tu morala koji je s time povezan. A jedna od stvari koje me naročito iritiraju jest kad ljudi kažu da se zbivanja u ovoj knjizi temelje na slučaju. Ali takva vrsta tragedije može se dogoditi i u Engleskoj, recimo ako uzmete ovakav primjer: da se dogodi obračun dviju konkurentskih narko-bandi i u unakrsnu vatru upada neko dijete. Sad, to jest tragedija, a dogodila se zbog koincidencije, ti su se ljudi našli na krivom mjestu u krivom trenutku i to je to. Ne postoji nikakvo tajno kretanje iza svega toga.