Svračkovo brdo

Što bi mogli imati zajedničko jedan pomalo divlji, neotesan i neprilagođen dječak i osamljena umjetnička duša intelektualca vezanog uz invalidska kolica? Naizgled ništa, no Nada Iveljić spojila ih je prijateljstvom, međusobnim povjerenjem i razumijevanjem u romanu “Svračkovo brdo“. Ova priča, bez lažne i nametljive sentimentalnosti, izvrsno oslikava vrijeme u kojem se tinejdžer nalazi na onom stupnju odrastanja kada se još nije sporazumio sa svijetom oko sebe. Kao suprotnost dječaku, invalidni se intelektualac sasvim pomirio sa sudbinom, te ju na taj način usvojio kao jedini mogući način bivstvovanja. Njihova različitost, međutim, nije prepreka već svojevrstan poticaj rađanju prijateljstva koje će obostrano ostaviti trag. I “Svračkovo brdo nesumljivo će ostaviti trag na čitatelje, kako na mlađe tako i na starije, jer je ova tema svima jednako bliska.