U romanu SVAŠTA U MOJOJ GLAVI čitamo dnevnik devetogodišnjeg dječaka Zvonimira. Zvonimir piše dnevnik tijekom dva mjeseca. Vraća se do šeste godine života jer je to najranija dob dokle dopire njegovo jasno sjećanje. Iznosi sasvim obična zbivanja nižući svakidašnje manje i veće događaje. Iz njegove perspektive obična zbivanja postaju neobičnima, a malih događaja nema. U svom pripovijedanju ovaj mali veliki junak ima ironično-naivan ton.
- s posvetom autora