Stara indijska književnost

Svijet indijske misli i umjetnosti, golemo književno blago stare Indije, od vremena romantike tradicionalan je sastojak evropske naobrazbe. Od tada se proširio vidokrug i vlastita se kultura pokazala u novu svjetlu. lako znanje o Indiji nije dublje prodrlo u nastavne programe naših škola, ono je ostalo trajno uključeno u duhovni život Evrope. Dosta je sjetiti se Ujevićevih i Krležinih indijskih preokupacija, pa da se vidi kako ni hrvatska književnost nije bila izuzeta od toga.

U najnovije vrijeme interes za Indiju osobito se pojačao. Tomu su pridonijeli učestali neposredni dodiri s tom zemljom i težnja naših suvremenika za cjelovitom, ekumenskom, podlogom svakoga miš ljenja i djelovanja, za protutežom jednostranoj usmjerenosti tehničke civilizacije i industrijskoga društva. Svima koji su počeli razmišljati o alternativama takvu životu dao je Istok obilje gradiva i tisućljetno iskustvo pomno obrađeno i potanko razrađeno.

Pri snalaženju u tom raznolikom svijetu stara je indijska književnost osobito važna. Ona je sama po sebi, kao umjetnost, nosilac bitnih estetskih vrednota indijskoga kulturnog kruga, K tome je u njezinim tekstovima pohranjeno misaono bogatstvo indijske filozofije i maštovito šarenilo mitologije koja je opet ključ umjetnosti. Svako ozbiljnije bavljenje indijskom kulturom pretpostavlja snalaženje u staroj indijskoj književnosti.