Djelo koje kritičari danas svrstavaju u temelje moderne književnosti Srce tame (1898.) je priča o kolonijalnoj Africi, o tami ugnjetavanja pljačke kako ih je Conrad upoznao za kratkog boravka na rijeci Kongo. Kroz Srce tame nas vodi lik starog pomorca Marlowa koji prijateljima okupljenima na palubi broda u Engleskoj pripovijeda o svojim doživljajima.
Samo putovanje rijekom Kongo u srce džungle ima višeznačnu simboliku, to je putovanje u središte neistraženog kontinenta, u dno prapovijesti, putovanje do onog nepoznatog u dubini osobe koja svojim sposobnostima i postupcima izaziva i divljenje i užas. U središtu je priče, već prema kutu čitanja, ili pripovjedač Marlow ili okrutni upravitelj trgovačke postaje Kurtz, kojemu Marlow putuje. Kurtza domoroci obožavaju, ili ga se boje, i nose mu gomile slonovače, koja ovoga čini najuspješnijim Bijelcem na tom području. Napetost Između ta dva lika priči daje moralnu i psihološku višeznačnost.