Smijeh

esej o značenju komičnog

S korica:

Francuski filozof i estetičar Henri Bergson (1859-1941) dobio je 1928. godine Nobelovu nagradu za književnost, što nije mnoge iznenadilo. Jer, zaista, Bergson je među modernim misliocima ponajmanje »teoretičar«, a ponajviše praktičar, da ne kažemo literat. A u njegovu opusu posebno se izdvaja studija o smijehu i smiješnome, koja je uglavnom utemeljena na smiješnosti u svakodnevnom životu ili, u najboljem slučaju, na književnosti (komediji, humorističkoj prozi). Zato se ova studija čita lako, gotovo kao humoreska. U nastavi i proučavanju beletristike danas je, na području komedije i humora općenito, teško naći čvršći oslonac od Bergsonova SMIJEHA. Napose je prijeko potreban studentima filozofije, komparativne književnosti i akademija dramskih umjetnosti. Pišući o ovom Bergsonovu djelu, prerano preminuli esteti- čar Danko Grlić, jedini nas suvremenik koji se sustavno bavio problematikom smijeha i humora davši kronološki pregled teorijskih pristupa fenomenu komičnoga u knjižici O KOMEDIJI I KOMIČNOM, odnosno u svojoj ESTETICI, doslovce kaže: »Bergson pristupa svojoj analizi sa temeljitim zadatkom da odredi postupke koji proizvode komično, pa se već u tom svom pristupu razlikuje od mnoštva onih filozofa koji uglavnom težeza tim da sve komične efekte supsumiraju pod jednu opću formulu, koja je, najčešće, po Bergsonu, isuviše široka. Ovo je Bergsonovo djelo prvi put kod nas objavljeno 1920. u Beogradu, a drugi put 1958. u Sarajevu. Sad se dakle pojavljuje treći put, u novom prijevodu Bosiljke Brlečić.