- potpis prijašnjeg vlasnika na predlistu
Albert Speer, suđen na procesu u Nürnbergu, bio je Hitlerov ministar naoružanja. Punih 12 godina nalazio se u neposrednoj blizini Hitlera, bio njegov ljubimac i česti intimni sugovornik. Speer je zauzeo mjesto preminulog arhitekte Toosta i 1934. godine postao je Hitlerov savjetnik za pitanja graditeljstva. Od tada on je bio vezan uz Führera svojim jedinstvenim i proturječnim položajem kao – graditelj svjetske prijestolnice Germanije, kao gost na noćnim sastanci ma uz čaj u Kancelariji Reicha i u Hitlerovoj “planinskoj rezidenciji”, kao tehnokrat i organizator “čuda” ratne proizvodnje i naposljetku kao iznenadan i snažan protivnik.
Od početka do propasti Trećeg Reicha Albert Speer je imao idealnu mogućnost promatranja: pripadao je najintimnijem Hillerovom krugu, bio je moćan, a kako je u stanovitom smislu bio i nekakav autsajder, mogao je hlad promatra ti i izoštriti svoj pogled.
Svoju distanciranost zadržao je do kraja. Nakon Speerove izjave na procesu u Nürnbergu, Göring je rekao da on u stvari nije njima nikada ni pripadao – “Nikada mu nismo smjeli vjerovati!”
SJEĆANJA IZ TREĆEG REICHA neku su ruku autobiografija tog potomka ugledne građanske porodice, a ne samo memoari iz vremena koja su krvavim slovima ostala zapisana u svjetskoj povijesti. U završnom poglavlju svoje knjige, taj arhitekt i ministar koji je imao i znanja i uvida, piše: “Nisam htio izvijestiti nego i shvatiti.”
To, međutim, nije samo konac knjige, već i svršetak jednog života. Eugene Davidson, predsjednik ustanove Foundation for Foreign Affairs, autor knjige o procesima ratnim zločincima, nakon što je pro čitao rukopis Speerovih memoara, zapisao je da tom tekstu nije cilj opravdanje, a pogotovu ne obrana, nego da je to “neuporedivo svjedočanstvo i nadasve dragocjen dokument”.