Seksualnost iznimnih ljudi zapravo nas je oduvijek fascinirala. Intimni život junaka iz naše povijesti tako nam se obično čini vrlo tajanstvenim, ponekad bogatim, ali u većini slučajeva gotovo nepostojećim. Seksualni život književnih velikana u našim očima kao da zauzima sveto mjesto. Možemo li zamisliti besmrtnog autora “Božanske komedije” kako smjerno pristupa vršenju bračnih dužnosti ili si predočiti prizor s prikazom Voltaireovih najintimnijih odnosa?
Teško. Ipak, o svakome smo od ovih slavnih pisaca negdje načuli priče o nekoj vrsti nastranosti, pa iako smo ponekad znali ostati zatečeni nekom njihovom neuobičajenom navikom, brzo bismo im oprostili i najgore eskapade, opravdavajući sve činjenicom da se genij, koji po definiciji iskače iz prosjeka, ne može posve zadovoljiti običnom, malograđanskom seksualnom aktivnošću.
Nedvojbeno ima nečeg mesijanskog u odlučnosti da se u potpunosti dosegne ideal, da je „bolje izgubiti se u strasti, nego izgubiti strast”… No, umjetnici nisu bespolni anđeli, kako će pokazati Marc Lefrancois…