Rođenje tragedije

Svjesno napisano kao polemičko djelo koje će uzburkati akademsku zajednicu, Rođenje tragedije – prvo Nietzscheovo objavljeno djelo – izazvalo je snažne, uglavnom negativne reakcije filozofa i filologa diljem Njemačke. Pod snažnim utjecajem Schopenhauerove filozofije i Wagnerove estetičke misli, nastojao je Nietzsche revidirati dotadašnju “naivnu” zapadnjačku sliku o starim Grcima kao sretnom i naivnom narodu. Koncentrirajući se na položaj starogrčke tragedije kao najuzvišenijeg oblika njihove umjetnosti i života, razvija Nietzsche fascinantnu filozofsko-estetičku i životnu misao o antagonizmu apolonijskog i dionizijskog kao temeljnih životnih pokretača, zaključujući da su Sokratovo i Euripidovo odveć “apolonijsko” racionaliziranje i moraliziranje uškopili snagu grčke tragedije, uništivši jedinstvo “dionizijskog načela u apolonijskom ruhu” postignutog kod Sofokla i Eshila, jedinstvo koje Nietzsche ponovno otkriva u Wagnerovim glazbenim djelima.