Ratni drugovi

S korica:

Bili su više životinje no ljudi. Ponekada sitni i uplašeni, nagurani zajedno u stočnim vagonima, zijevajućih rana i otečenih jezika, iako su lizali vlagu sa stijenki vagona – svaki od njih pitao se hoće li baš on biti sljedeći koji će umrijeti još prije no što dospije na bešćutni operacijski stol… A ponekada razulareni pljačkaši i silovatelji koji su došli u Hamburg kako bi se održali na životu barem još jedan dan, ili jednu noć i pobjegli od prve linije bojišta koja je bila sve bliže … Ponekada opet junaci koji se probijaju kroz ruske linije … Legionar, Sven i Maleni, svi su znali da su izgubili rat i posljednje komadiće svog ljudskog dostojanstva.