Priča bez kraja

S korica:

Atrej povede Bastiana držeći ga za ruku ispod tog jezovitog svoda do vodoskoka koji se dizao pred njima u svoj svojoj veličini i divoti. Fuhur je išao za njima. Dok su prilazili vodoskoku, Bastian je svakim korakom gubio redom sve svoje divne fantazijske darove. Od lijepog, snažnog i neustrašivog junaka postao je opet mali, debeli i snebivljivi dečko. Nestalo je i odjeće koja se u Yorovu rudniku ionako gotovo bila raspala, rasplinula se jednostavno u ništa. Na kraju je stajao gol i bos pred velikom zlatnom fontanom usred koje je izvirala Voda života dižući se uvis poput kristalnog drveta.

U tom posljednjem trenu, kad je već ostao bez svojih fantazijskih darova, a još mu se nije bilo vratilo sjećanje na njegov svijet i na sebe sama, Bastian se našao u položaju posvemašnje neizvjesnosti, u kojem nije više znao kojem svijetu pripada, pa ni da li uopće postoji.