Predarhitektura

pogled na prapočela arhitekture

S ovitka:

Arhitektura je već u prvotnom antičkom smislu riječi opsežan i mnogoslojan pojam. Riječ je složenica dvaju starogrčkih korijena. Prvi, (arh-) označava počinjanje, upravljanje i poduzimanje, a drugi (tekton) pronalaženje, stvaranje, učvršćivanje, oblikovanje, građenje. Arhitektura je, dakle, zbroj stvaralačkih djelatnosti.

Riječ počélo osnovna je pramaterija, načelo, izvor, temelj, element.

No možemo li se opravdano upitati postoji li predarhitektura? Postoje li prapočela arhitekture? Čini nam se kako u ponuđenom štivu takvi logični upiti ipak u konačnici nailaze na autorove zadovoljavajuće odgovore.

Knjiga je pokušaj autorova zaokruživanja istraživačkog projekta pronicanja u temelje znanja i vještina koji su prethodili spektakularnom rađanju arhitektonskog stvaralaštva modernog čovjeka.

Sve složeniji zahvati mijenjanju krajobraz i planet postaje prenapučen, kontinuirano devastiran u svojim temeljnim vrijednostima – prirodnim danostima prostora (zemlja, voda, atmosfera), a intenzivno globalno prodiranje u prostor poništava i temeljne kulturne vrijednosti dokaze kulturnog identiteta i kontinuiteta života, ne samo pojedinih naroda, nego i kulturne baštine cijelog čovječanstva. Što je prethodilo tom čovjekovu sporom, zatim i sve bržem hodu ljudskih bezimenih i arheologiji poznatih populacija? Na početni dio tog pitanja, koji se odnosi na prapočela kreativnih napora, potaknutih egzistencijalnom potrebom prvih populacija, pokušava odgovoriti autor. Na ostali dio, onaj devastirajući iskorak” čovječanstva, skriven iza pojma globalizacije, autor nije ni kanio odgovoriti. Taj je podjednako složen posao zadaća nekih budućih autora.

Cilj je Pađanova djela prepoznavanje dostignuća pradavnih ljudi u graditeljstvu i njihovo sjedinjavanje u sustavan prikaz.

Pogovor je autorov zaključni osvrt u kojemu sažeto tvrdi kako je svojim uratkom nastojao približiti svijet postanka i svijet razvoja arhitektonskog stvaralaštva koji je mjerljiv iz perspektive stotina tisućljeća. Autor smatra kako je pračovjek tvorac temelja arhitekture i, općenito, arhitektonskog stvaralaštva, ali o njegovim starim znanjima i vještinama za sada ne postoje materijalni dokazi. U tom se smislu valja koristiti i logičnim rekonstrukcijama. Knjiga je zanimljiva i stoga što se u njoj obrađuju dva naoko oprečna aspekta – strukturalni pristup i filozofija života. Osnovna je autorova nakana pokazati dubinsku povezanost ljudskoga umjetničkog izričaja (jezika graditeljstva) i temeljnih ljudskih egzistencijalnih prava, upućujući na njihovu zajedničku univerzalnost – traganje za prvim zaklonima i njihovim postupnim preslikavanjem u različite inačice u prostoru.

Tražeći sponu između svojevrsne filozofije organizacije i oblikovanja životnog prostora i eksperimentalne kognitivne znanosti, Pađan se koristi argumentima koji su artikulirani i zasnovani na specifičnom disciplinarnom riječniku koji veoma dobro poznaje. prof. dr. sc. Zeljko Tomičić