- s potpisom Vinka Nikolića
Iz knjige:
U povijesti nijednoga kulturnog grada na bijelom svijetu ne nalazimo stranica, koje bi bile nalik na stranice povijesti najstarijega hrvatskog grada, koje se bave tako zvanim Senjskim Uskocima.
Senjski su Uskoci osamljena pojava i u povijesti kršćanskih naroda novoga vijeka. Ne bijahu oni ni posebno pleme, ni pripadnici samo jednoga naroda. Broj im nije nikad premašio hiljadu ljudi sposobnih za vojevanje. Bijahu zapravo skupina ljudi, pribjeglih u Senj iz različnih zemalja štono leže na obalama Jadrana; ali srčiku su njihovu sačinjavali uvijek i samo sinovi hrvatskoga naroda, koji, da se spasu od turskoga zuluma, »uskočiše« iz svojih domova, s rođene svoje grude, kad im otadžbina, po divljem ratnom pravu, postade turskom zemljom, pa se zakloniše kod svoje braće na morskoj obali, ali se i zavjetovaše, da će se za opustjela svoja ognjišta i za napuštene grobove otaca osvećivati Turčinu sveđer i svagdje, i da će strašni svoj zavjet namrijeti kao sveti amanet i potomstvu.
Kolikogod je osveta, kao sveti amanet, nešto užasno, što se kosi s temeljnim načelima, na kojima se osniva kršćanska zajednica, danas je ipak čovjek prisiljen da se divi tome uskočkom zavjetu, ako uoči prilike XVI. stoljeća, kad je ta uskočka, recimo guerrillska borba započela.