S korica:
Iako su romani Sto godina samoće i Ljubav u doba kolere još i dan danas najpopularnija djela kolumbijskog pisca Gabriela Garcíje Márqueza, njegov roman iz 1975. godine, Patrijarhova jesen (El otoño del patriarca) još uvijek slovi kao najambiciozniji autorov projekt. Zamišljajući roman o karipskom diktatoru na tragu visokog modernizma, ugledajući se ponajprije na ostavštinu Joycea i Becketta, Márquez je iz naizgled atipične biografije jednog latinskoameričkog diktatora stvorio labirint fluidne proze u kojoj se na čudnovat način isprepleću nasilje i korupcija, vjera, okrutnost i ljubav. Remek djelo nezaboravnog stila, ova bajkovita priča o umirućem tiraninu, ili, kako je sam autor to jednom prilikom napisao, »poema o usamljenosti moćnika«, onaj je roman zbog kojeg je Gabriel García Márquez postao najhvaljeniji i najpopularniji predstavnik magijskog realizma.