Osamljenici

• knjiga ima potpis na naslovnoj stranici

“Osamljenicima je Šegedin učvrstio egzistencijalistički model pisanja u kojem je psihoanalitičkom i fenomenologijskom metodom obradio individualne sudbine u stanjima straha, tjeskobe, osamljenosti, otuđenosti. Romane je konstruirao od esejističkoga materijala, vrlo rijetko iz opisa zbivanja, a za junake je uzimao hendikepirane likove ili likove lišene cjelovitosti. Oni oličuju različite aspekte potpune otuđenosti i nemogućnosti realizacije vlastitih egzistencija. U središtu je Šegedinovih romana čovjek izvan konkretnih društvenih i političkih odnosa; stoga bi se njihova bît najlakše mogla odrediti sintagmom literarna filozofija. Sâm je Šegedin za svoje romane rekao da su »misli u pričama«, što je parafraza Mannove maksime da je »umjetnost život u svjetlu misli«. Takvom je poetikom, u doba vladajuće normativne socrealističke estetike, pružio značajan poetički otklon. Šegedin je trajno ustrajao na modelu intelektualističkoga romana u kojem su zbog misaone čistoće žrtvovane tradicionalne narativne kategorije.”