Okretište

S ovitka:

Kad sam zaspao, sanjao sam djeda po majci; sjedimo pored kamenih suvomeđa: on ogrnut u ćurak, jednom rukom drži upaljenu luč, drugom mi daje svoju srebrom okovanu pušku. “Jel ti imaš snage sam otvorit kišobran?” pita me. “Imam”, kažem. Djed kaže: “Onda moreš potegnut i obarač ove puške. Pucaj svaki dan na žabe i tako vježbaj.” Zatim kaže, i osvjetljava lučju oči: “Dok god se ne osvetiš, kad budeš dolazio u gostionu, konobar će ti donosit piće na pod, da piješ ko žaba. Zato moraš ubit, poravnat račune.” Ustajem, s malim oklijevanjem, jer smatram da te moje riječi trebaju biti izgovorene stojećki: “Ubit ću ih, djede”, kažem i uzimam pušku čvrsto u ruke, neću bit žaba!