S korica:
Dacia Maraini za Talijane je poput nacionalnog blaga. Autorica više od pedeset djela, kazališna i filmska redateljica, proklamirana feministkinja te jedna od supruga slavnog Alberta Moravije, svoj prvi roman La vacanza objavila je još davne 1962. godine.
Nijema vojvotkinja potresna je životna priča sicilijanske vojvotkinje iz osamnaestog stoljeća, Marianne Ucria, koju je trauma koju je doživjela u djetinjstvu doživotno obilježila, ostavivši je nijemu i gluhu za cijeli život. I premda je, gledana sa strane, Mariannina priča tek jedna od mnogih tog vremena i prostora – ugovoreni brak s ujakom i beskrajno rađanje djece – njezin unutarnji život je posvema osebujan i jedinstven. Unutar svijeta bez ikakvih zvukova, Marianna vodi buran život svojih misli, a tišina postaje njezino oružje kojim brani svoje najdublje i najiskrenije misli i osjećaje u društvu koje potire žensku volju i samosvijest.
Priča je to o životu proživljenom kroz miris, pogled, okus i opip; poput nijemog filma, priča teče bez zvukova, ali Marainino gluho pero koristi tišinu kao zastrašujuće snažnu metaforu.
La lunga vita di Marianna Ucria ovjenčan je prestižnom talijanskom nagradom Campiello, izabran je za roman godine 1990. u Italiji, do sada je preveden na osamnaest jezika, te je poslužio kao predložak za film.