Morski psi i male ribe

Izvrstan pripovjedač (rođen 1923) Ott u Morskim psima i malim ribama rafiniranom brutalnošću iznosi život u jednoj podmornici od dana kad je početkom rata u nju stupila grupa omladinaca, zapravo starijih maloljetnika, pa sve do njene propasti. Događaji koji se zbivaju na podmornici u stvari su zbir strahota, bez distanca i refleksija, zbir pojedinosti o poživinčenju i gubljenju čovjeka koje pisac iznosi atraktivno a opet mirno i kao nezainteresirano, tako da njegovi egzaktni, bestrastveni opisi međusobnog mučenja, sadističkih iživljavanja, opscenosti, seksualnih košmara tih mladih mornara djeluju pomaknuto, nekud izvan granica stvarnosti. Ti mladići su »izgubljena gomila« koja sije smrt i patnje i koja samu sebe grize i muči opsjednuta vizijom krvi i uništenja.

Ottova knjiga prikazuje rat kakav je u stvari bio okrutan, strašan, uništavalački. Ott stoji na strani mira, na strani života, jer prikazuje smrt i umiranje čovječnosti bez uljepšavanja, ne nastojeći da njemačkog vojnika prikaže herojem koji se bori za određeni cilj, nego kao poslušna vojnika, koji je dio jednog mehanizma, koji služi, ne prihvaćajući, ili ne razmišljajući o idejama kojima služi. Prikazujući masovne pogibije u kojima se ne umire po vojnim propisima, on želi da podsjeti čovječanstvo, u prvom redu svoj narod, agresivni i militaristički raspoložen dio svoga naroda, čime može da urodi politika sile, huškanja i zveckanja oružjem.