Iz Predgovora:
Priređujući ovu hrestomatiju Matoševe književne i društvene misli nastojao sam da knjiga bude što potpuniji repertorij piščevih misli i pogleda bez obzira da li su te misli trajnije okupirale njegov duh ili su bile plod trenutačnih raspoloženja, i bez obzira da li sam uvjeren da je u određenim slučajevima istina na njegovoj strani. Da li sam u tom nastojanju u cijelosti uspio, mogu prosuditi dobri poznavaoci Matoševih tekstova.
Matoš je majstor riječi. Smatrao je da su riječ i stil u književnosti sve. Za ljubav prema duhovitoj riječi sav je u kontrastu, u duhovitim obratima, u miješanju suprotnih misaonih elemenata. Otuda poteškoće kod redigirianja njegovih misli u enciklopedijski racionalan i logičan red, pogotovu što je bilo potrebno, kolikogod je moguće, sačuvati draž Matoševa stila. Da bih postigao potrebne ravnovjesje između zahtjeva enciklopedijskog redanja Matoševih misli i Matoša pisca i stiliste, nisam prekidao Matošev tekst gdje je logičan red tražio, ako se u nastavku teksta nalazila kakva posebna, matoševska stilistička osobina držeći se, ipak, pravila da u ovoj knjizi treba dati prednost onomu što Matoš kaže pred onim kako kaže.