Mirisi, zlato i tamjan

Mirisi, zlato i tamjan, roman hrvatskog književnika Slobodana Novaka (1924.-2016.) napisan 1967., a objavljen 1968. Jedan je od najcjenjenijih romana hrvatske književnosti uopće. Često se navodi kao primjer egzistencijalističke književnosti. Ispripovijedan je kroz monolog glavnog lika Maloga. On na neimenovanom otoku sa suprugom Dragom njeguje bolesnu staricu Madonu, kontesu koja je nekoć bila vlasnica većine otoka. Umirovljeni je intelektualac i invalid Drugog svjetskog rata. Predstavnik poslijeratne generacije malodušnika koji više ni u što ne vjeruje, Mali se kroz monologe obračunava s komunističkim i katoličkim ideologijama, izgubivši vjeru i sve iluzije.