Miljenko Stančić (1926-1977)

“Tijekom posljednjih godina očitovala se težnja, često pretjerana, da se s nadrealizmom izjednači ona razbarušena i anegdotalna fantastika, koje bi plemeniti preteča bio, u prošlosti, Hieronymus Bosch, a među našim suvremenicima Salvador Dali. Ne podcjenjujući vrijednosti nekih slikara koji rade u tom tragu, možda nećemo pogriješiti ukažemo li na to da postoje i drugačiji putovi pristupa i razmišljanja.

Istraživanje osobnih ponora, koji ma se Stančić bavi gotovo četvrt stoljeća, ima- u mojim očima – tu zaslugu da je manje izvanjsko. André Breton je napisao: “Po uzdajte se u neiscrpan karakter šapta.” Taj šapat, koji osluškujemo zatvorenih očiju i koji izvire iz najdubljih dubina bića, Miljenko je Stančić čuo i prenio sa svom čarolijom svoje čudesne palete. A to je, u novom sazviježđu nadrealističkih slikara, dostatno da mu osigura mjesto prvorazredne veličine.”

Patrick Waldberg