Ljubav je vječna

Irving Stone se još jednom prihvatio oživljavanja jednog ženskog lika – Mary Todd, žene predsjednika Abrahama Lincolna, o kojoj su u povijesti iznošena najkontroverznija mišljenja. U romanu Ljubav je vječna opisao je život te južnjačke ljepotice iz jedne od najuglednijih obitelji Kentuckyja i dramu njene ljubavi prema Abrahamu Lincolnu, čovjeku koji je iz najskromnijih prilika, pošto je prije toga radio kao drvosječa, pa trgovački pomoćnik, poštanski činovnik i mjernik, uspio da se obrazuje i postane advokat. Pošto se godine 1842. udala za nj, uvjereną da će mu pomoći da ostvari svo je ambicije, njena je ljubav neprestano nailazila na teška iskušenja: objektivne su okolnosti unijele u njihove odnose nešto tragično i dramatično. Kao jedan od osnivača republikanske stranke Lincoln je 1860. godine izabran za šesnaestog predsjednika Sjedinjenih Država Amerike, što je za južnjake robovlasnike, zbog njegove stranačke pripadnosti, bio povod za uzbunu. Započele su intrige koje su dosegle svoj vrhunac u godinama građanskog rata, kad su stanoviti krugovi čak išli tako daleko da su Mary Todd optuživali kao izdajicu. U to vrijeme, njezina drama kao da je bila na vrhuncu: u vojsci Konfederacije, koja se borila za otcjepljenje, poginula su joj tri brata. Međutim, najteži udarac sudbina joj je zadala tek pošto je građa ski rat završio: 13. svibnja 1865, mjesec dana nakon što je gene ral Konfederacije Lee kapitulirao, neki je poluludi glumac, John Wilkes Booth, dok su ona i Lincoln sjedili u loži Ford’s Theatra, izvršio atentat na Predsjednika, i Abraham Lincoln je sutradan umro. Tako se na neki način za tvorio krug njene drame, koju je Irving Stone prikazao iz jednog novog kuta gledanja, veoma različitog od onog sa kojeg su na lik te žene gledali njeni suvremenici pa čak i historičari tog burnog razdoblja američke povijesti.