S korica:
Nadahnut životom piščeva oca, četvrti objavljeni roman nobelovca Vidiadhura Surajprasada Naipaula “Kuća za g. Biswasa” (1961.) smatra se njegovim remek-djelom i jednim od vrhunaca pisane riječi dvadesetog stoljeća. Stilom će možda najviše podsjetiti na naslijeđe realizma devetnaestog stoljeća, ali toplo praćenje gorkoslatke sudbine gospodina Biswasa (kojega pisac naziva tim imenom od samog rođenja) kroz nadanja, nastojanja i razočaranja života na klasno raslojenom Trinidadu čvrsto će postaviti Naipaulovo djelo među pokretače postkolonijalne proze.
Rođen s prstom viška, gospodin Biswas žudi steći samostalnost i neovisnost. Kao siromašni potomak doseljenika iz Indije, u vlasništvu kuće i posjeda vidi idealno oličenje obiju žudnji. Ali malo će idealnoga pronaći u poslu pismoslikara i potom novinara, a još manje u braku s voljenom Shyamom, jer ona je jedna od kćeri iz obitelji Tulsi – obitelji poznate po tome da upija svakog zeta, dokidajući mu nezdrave težnje k individualnosti…