S korica:
Francusko osvajanje Brazila jedna je od najnevjerojatnijih i najmanje poznatih epizoda iz razdoblja renesanse.
Roman Krvavi Brazil pripovijest je o dvoje djece, Justu i Colombe, silom ukrcanih na brod koji se zaputio u neizvjesnu ekspediciju, kako bi u nastavku poslužili kao prevoditelji u razmjeni s indijanskim plemenima. Bila je to relativno uobičajena praksa prvih kolonizatora, s obzirom na to da djeca, mahom birana iz sirotišta ili najsiromašnijih sredina, mnogo brže i spontanije nauče strani jezik i običaje od tvrdokornih moreplovaca i trgovaca.
Bujnošću opisanih likova, krajolika, akcije, napisan jezikom voltaireovske ironije, Krvavi Brazil roman je o odgoju i o ljubavi. Ali, u dubljem smislu, knjiga uprizoruje dva suprotstavljena shvaćanja čovjeka i prirode. Na jednoj strani, europska civilizacija, osvajačka i univerzalna, koja želi biti oslobodilačka a zapravo je ubitačna i razorna, nemilosrdno uništava zatečeni indijanski svijet i njegove vrijednosti, a zauzvrat ne nudi ono najbolje Staroga svijeta, nego vrlo brzo razotkriva sve njegove vjerske i ine raspolućenosti. Na drugoj je strani indijanski svijet sa svojom osjetilnošću, nagonskim životom u skladu s prirodom i posvećenosti njoj, u neprekinutom zovu za srećom.