Klasična umjetnost

Uvod u talijansku renesansu

S ovitka:

Ova klasična knjiga o klasičnoj umjetnosti, koju naša javnost dobiva u prijevodu sa zakašnjenjem, svojedobno je, u samim počecima ove znanosti, na jednom užem području označila izvanredan pokušaj određenja metode: ne na planu estetike kao opće teorije umjetnosti, nego posebne teorije likovnih umjetnosti. Heinrich Wölfflin je svoje poglede primijenio na relativno uskom području: na razdoblju od 30 ili 40 godina talijanske renesanse, i to samo firentinske škole. Praktički on je analizu i određenje klasične umjetnosti proveo na djelima petorice umjetnika. Dobio je time stanovitu prednost u oštrini zahvata fenomena, ali ga je uz to nužno ograničio. Povijest umjetnosti dobila je s ovom knjigom primjernu obradu jedne od svojih najvažnijih stilskih kategorija, klasične umjetnosti, koja je ovdje naravno tretirana kao historijska pojava, tj. u konkretnom okviru razvoja jednog konkretnog kulturnog kruga (talijanske renesanse), ali je upravo zato ova obrada postala ne samo primjer, nego i metodološki instrument tretiranja klasičnih razdoblja i u ostalim razvojnim linijama, dakle klasike kao teoretskog pojma.

Treba, dakle, ovu Wölffinovu knjigu promatrati kao prvi i najvažniji korak ne samo u određenju nego i u »razgrađivanju« pojma renesanse. Klasična je umjetnost, za Wölfflina, »zlatni vijek renesanse, i u tome osjećamo njegove granice. Njegova je osjetljivost za »umjetnički lijepo« nepogrešiva, tako da s određenjem pojma klasične umjetnosti nije fiksirao nikakav estetski parametar u smislu ocjene vrijednosti. On je tražio unutrašnje zakonitosti stila, a učinio je to u ovoj knjizi sa suverenim poznavanjem materije i lakoćom izraza koji nas i danas zadivljuju.

Zakašnjenje ovog klasičnog djela svjetske povijesnoumjetničke literature pokušali smo kompenzirati prošire njem ilustrativnog materijala. On je ipak u strogo funkcionalnoj vezi s tekstom.