Riječ je o nesumnjivo najvažnijoj knjizi ekonomske problematike koja je izašla od početka ovog stoljeća, mišljenje je najvećeg broja vodećih svjetskih ekonomista. Riječ je o dubinskoj znanstvenoj studiji koja se bavi analizom odnosa između kapitala i rada, odnosno govori o tome kako veći profit od kapitala u usporedbi s profitom od rada stvara sve veću društvenu nejednakost, jer se bogati još više bogate, a siromašni siromaše. Zbog takvog odnosa nova stvorena vrijednost pretapa se u osobno bogatstvo, a ne ide u investicije za novu proizvodnju.
Ova knjiga je značajna kritika dominantnog položaja tzv. naslijeđenog kapitala u suvremenim kapitalističkim društvima, zbog čega se rascjep između malobrojnih bogataša i gomile ostalog stanovništva u cijelom svijetu produbljuje, i to tako snažno da se obnavlja nekadašnje klasno, pa čak i kastinsko društvo. Autor te fenomene promatra u povijesnom kontekstu, te pokazuje kako se kretao odnos kapitala i rada u prošlim stoljećima. Koristio se pri tome ne samo ondašnjim ekonomskim pokazateljima i statistikama, nego i drugom literaturom, pa čak i beletristikom te na živahan način pokazuje kako su funkcionirala svojedobno francusko, američko i britansko društvo citirajući dijelove romana Jane Austen, Honorea de Balzaca i Henryja Jamesa.
Knjiga je posebno zanimljiva u svojoj analizi najnovijih trendova. Autor tvrdi kako je taj rascjep između bogatih i siromašnih bio bitno smanjen tijekom 20. stoljeća, jer su dva svjetska rata osiromašila najbogatije, te naveli političare da uvode brojne mjere socijalne politike u što su bile uključene u mjere redistribucije bogatstva. To je trajalo do osamdesetih godina kada je opet počelo bogaćenje bogatih prvenstveno zahvaljujući ekonomskim politikama američkog predsjednika Ronalda Reagana i britanske premijerke Margaret Thatcher, a nastavlja se i u 21. stoljeću sve do danas.