Iz Predgovora:
Prošlo je više od pola stoljeća otkad se na albanskom jeziku po prvi put pojavilo albansko nepisano ili običajno pravo nazvano Kanuni i Lekë Dukagjinit (Kanon Leke Dukađinija). Isto je toliko, na žalost, trebalo proći vremena da se to značajno djelo stvaralačkog duha albanskog naroda objavi na hrvatskosrpskom jeziku. Doduše, Kanon Leke Dukađinija je objavljen – koliko nam je poznato – samo na talijanskom jeziku i to daleke 1941. godine. Nije isključeno da je objavljivanje toga značajnog djela upravo u to vrijeme imalo i političku pozadinu: da se u okvirima fašizma istakne albanski nacionalni duh, razumljivo, sa svim posljedicama koje su iz toga mogle proizlaziti u tadašnjim okolnostima.
Kanon Leke Dukađinija, osim značaja za građansko-pravna proučavanja, zanimljiv je i za mnoge druge naučne discipline, kao što su: etnologija, folklor, etika, historija prava itd. Dok su drugi albanski kanoni gotovo iščezli, Kanon Leke Dukađinija još djeluje u neprekidnom višestoljetnom kontinuitetu. Dakle, on se primjenjivao, a dijelom se primjenjuje i danas, kao običajno pravo. To nije karakteristično samo za Albance nego i za druge narode, ali se najdulje održalo u njih, s obzirom na to da su Albanci dulje od drugih balkanskih naroda živjeli u patrijarhalnim društvenim odnosima, a tim odnosima je odgovaralo i običajno pravo. »Kao što arbanski jezik i arbanska istorija bacaju novu svetlost na istoriska zbivanja Balkana, tako i arbanasko narodno pravo, a posebno zakonik Leke Dukađina (kanuni i Lekës) otvara stoletne vidike za ispitivanje razvoja i ukrštanja raznih pravnih sistema.« U Kanonu Leke Dukađinija nailazi se na stare ustanove običajnog prava koje su nestale u drugim krajevima Balkana i šire.