Kako sam ušao u Europu

S korica:

Riječ je o čovjeku koji direktno iz Gjure 2 ide u Bordeaux, u emigraciju… On je neka vrsta književne zvijezde na alternativi, ali od toga se ne živi. Sa sobom nosi staru harmoniku. Svirat će, kaže.

U životu ga je dotad zakačilo sve što je moglo: socijala i Glamour café, rat i crna kronika, lički zaseoci i punk, brak i stranački život… Ovu smo knjigu, putem e-maila, osmišljavali “u hodu”: sve je počelo sa svirkom po ulicama Bordeauxa, no kako se Karakašu svaki nastup i nehotice pretvara u performance, predložio sam mu da sve to dokumentira fotografijom. Potom je ulične prolaznike počeo zbunjivati i porukama na hrvatskom (primjerice: SVIRAO SAM U GJURI KAO SATAN; KAŽEM ČERI DA SMO STRANCI; ZABORAVIO SAM NA BUDIŠU; JEBEŠ NOSTALGIJU). Kad je fotografije iz Bordeauxa počeo pratiti autobiografskim proznim tekstovima i sve to objavljivati na internetu, posrijedi je već bio tzv. multimedijalni projekt. Danas, pak, kad sve to imamo u knjizi – možemo reći da smo dobili prvi hrvatski “reality roman”. Karakašu nije potrebna fikcija da bi napisao uzbudljivu knjigu – kad živite kao on, dovoljan je život. On nije pisac iz akademske zavjetrine, niti kalkulantski hitmejker – javlja se direktno s ceste i tu nema laži.

“Kako sam ušao u Europu” kao multimedijalni projekt i “reality roman” – užasno je moderna i aktualna knjiga. S druge strane, Karakaševa francuska sudbina podsjeća na Matoša i slične vagabunde, pa istodobno nosi i romantičnu, gotovo mitsku patinu.

Ovo je knjiga kakve se danas rijetko pišu. S velikim je zadovoljstvom urednički potpisujem.

ROBERT PERIŠIĆ