Iz Predgovora:
Jezični savjeti prate svaki književni jezik u svim fazama njegova razvitka; što je on izrađeniji i udaljeniji od živih govora, to se češće postavlja pitanje o njegovoj strukturi, o rječniku, gramatici i ostalim elementima koji od njega čine ono što jest: sredstvo za sporazumijevanje velikog broja ljudi koji govore različitim dijalektima. Tako je to bilo u svim književnim jezicima, pa je tako bilo i kod nas i u 19. i u 20. stoljeću.
Savjeti su se isprva davali u književnim časopisima i novinama, pojedinačno, u vezi s greškama nekog određenog teksta, a kasnije i sistematskije u obliku većih priloga i samostalnih knjiga.
Svi jezični savjeti dani o jednom pitanju nisu uvijek posve podudarni. Kako se s vremenom i prilikama mijenjaju i potrebe koje treba da zadovolji književni jezik, i shvaćanja o tome što ide, a što ne ide u književni jezik, i sadržaji o kojima se pojavljuju sumnje i kolebanja, tako se mijenjaju i savjeti, pogotovu ako su i vremenski udaljeniji jedan od drugoga.