Jedan se čovjek uhvatio ukoštac s grandioznim i dramatičnim, ne prihvaćajući svoju beznačajnost usamljenika, jedva čujnog i ušutkanog: jedan je čovjek odlučio da zapali mrak sumračne civilizacije koja ga je okruživala dimom koji guši slobodu i već krik rođenja zamjenjuje hropcem. Jedan je čovjek, iz Sokratove zemlje, znao da je Sokrat bio osuđen na smrt jer je podučavao moralnost, ali se odlučio da izazove i prkosi režimu koji je ubijanje proklamirao kao vladinu politiku.
Kad su se ionako apstraktni principi pravde i poštovanja pojedinca rasplinuli u jednom banalnom, nepodnošljivom, prostačkom i nehumanom svijetu, koji se jedne noći sručio na kolijevku slobode i demokracije, jedan je čovjek osjetio sudbinski poriv da zakoči zupce te mašinerije pritiska, zlostavljanja, gušenja slobode, razularene niskosti.
Ovo je čudesna knjiga o tome čovjeku
O jednom čovjeku koji je gromko branio ugroženo dobro sviju a ne isključivosti hermetički zatvorenog svijeta; čovjeku, koji je u zjenici jave vidio sumanuto čudovište što proždire slobodu, koji je htio svoje ideale, ideale slobodnih ljudi ugraditi u vječnost, izjednačiti ih s vječnošću. Zbog toga je živio. Zbog toga je umro. Zbog toga opet živi.
“Ovo je knjiga o heroju koji se sâm bori za slobodu i istinu, i nikad se ne predaje, pa je zbog toga ubijen od sviju: od gazda i slugu, od nasilnika i ravnodušnika.” U krvavom praskozorju fašističke hunte, kad je pučki gnjev zanijemio svladan nevjericom, naš je heroj krenuo putem uspona povijesti, kao božanstveni šaptač u polutami, ušao je goloruk u borbu da ljudima vrati, ako ne besmrtnost, a ono barem pravo da dostojno žive i odu.
Teško je definirati ovu knjigu koja je protalasala svjetsku javnost i prije nego je ugledala knjižarske izloge.
Ovo je knjiga o heroju grčkog pokreta Otpora u vrijeme fašističke vojne diktature, Aleksandru Panagulisu – knjiga puna knjiga, ideološki roman, roman istine, roman o Vlasti i anti-Vlasti, suvremeni roman s elementima grčke tragedije… Knjiga o tragediji pjesnika koji je morao umrijeti.