Iza riječi

S korica:

Zašto toliki ljudi raznih struka, novinari, voditelji i spikeri izgovaraju slova hrvatske abecede onako kako se ona u hrvatskom ne izgovaraju? Ima tako na HTV-u jedna gospoda (podaci poznati svim gledateljima Dnevnika) koja nas uporno dabl juira. Sadašnji američki predsjednik Bush, osim George, ima u svom imenu i W, što njoj daje priliku da nam pokazuje svoje znanje engleskoga (jer u engleskom se w doista zove dabl ju). Ali u hrvatskom se tako ne zove. Gospoda stavlja pravu stvar na krivo mjesto i čini to često.

Mnogi hrvatski branitelji doživjeli su strahote na ratištima, a posljedice tih strahota svedene su na kraticu PTSP (posttraumatski stresni poremećaj). No zašto nitko – od liječnika (koji su se od stručne literature na engleskom sasvim raspametili pa ne znaju da su u Hrvatskoj) do novinara (»vidjela žaba da se konj potkiva pa i ona digla nogu) i samih bolesnika (koji ponavljaju ono što čuju od svojih liječnika) – ne govori pe te es pe, kako se ta slova zovu u hrvatskoj abecedi, nego podilaze

engleskom jeziku (koji možda uopće ne govore, ali čuju autoritete) pa govore pi ti es pi? Čak i curriculum vitae (životopis) današnji naraštaj (udaljen od latinskoga svjetlosne godine) izgovara si vi! I sluša novi CD (ce de). Engleski spelling ipak nam nije tako duboko pod kožom pa i dalje (dobro) govorimo UN (u en), UNHCR (u en ha ce er) i sl. Nismo promijenili ni higijenske navike, pa sjedamo na ve ce školjku kad idemo na WC (ve ce) (uz zahod, nužnik, šekret, ćenifu, abort ili za grm – šekspirski, kako vam drago), a ne na dabl ju si.