Ispovijedi nekarakternog čovjeka

S korica:

Nekarakternost naznačena u naslovu romana, pa i spomenuta već na samom početku priče kao oznaka koju glavni junak Fabricije Viskov, rođen 1918. u nekom malom mjestu kraj Šibenika, pripisuje samom sebi, ne tiče se, dakako, neke njegove izrazite pokvarenosti i beskrupuloznosti. Riječ naprosto upućuje na Fabricijevo uvjerenje, kojeg se nikada neće odreći, da je čvrst i pouzdan karakter samo fikcija koja se u stvarnom životu ne može održati. Jer, uzvišeni ideali, stroge etičke norme i snovi o promjeni svijeta, a njima je većina nas sklona, sve je to, prema Fabricijevu ranom uvidu, samo šarena roba namijenjena zavaravanju naivnih, onih koje se još uvijek može uvjeriti da je besmisleno kretanje ujedno i mijenjanje. Voden takvom životnom mudrošću, Brešanov junak skače iz pustolovine u pustolovinu, i pri svakom doskoku uvijek iznova iznenađuje svog čitatelja.

I premda redovito zainteresiran isključivo za vlastitu korist, a posve ravnodušan prema velikim povijesnim događajima oko njega, Fabricije će uvijek iznova biti zahvaćen njihovim vrtlogom, dokazujući tako i svojim primjerom kako se na ovim našim prostorima povijesti jednostavno ne može uteći.

A takvu priču, čijim stranicama šeću najrazličitiji likovi (mediteranski bonvivani i patološki zločinci, skromni malograđani i ideološki fanatici, blage nježne žene i muškobanjaste aktivistice AFŽ-a), uspijeva voditi samo onaj pripovjedač koji je svjestan svoje vještine u spletanju i raspletanju narativnih čvorova.