Ispovijedi maske

S korica:

“Ovo će bití moj prvi autobiografski roman”, kaže Yukio Mishima u bilješci od 2. studenoga 1948. godine. “Okrenut ću k sebi skalpel psihološke analize koji sam izoštrio na zamišljenim ličnostima. Pokusat ću secirati sebe živog. Nadam se da ću postići znanstvenu točnost da bih, po Beaudelaireovim riječima, postao i osuđenik i krvnik. To zahtijeva odlučnost, ali zapušit ću nos i pisati”.

Brutalnim lirizmom a bez dvoličnosti i pretvaranja, Mishima je tu odluku dosljedno sproveo u djelo, kapitalno za japansku književnost, razotkrivajući svoju masku seksualne perverzije koja se pretvara u nagon za smrću i nesposobnost da voli i bude voljen. Premda je njime Yukio Mishima šokirao kritičare koji su se gnušali nad njegovom otvorenošću te tradicionalno japansko društvo, roman “Ispovijedi maske” stvorio je i novu zvijezdu na svodu svjetske književnosti koja otada nije tamnjela.

Yukio Mishima (1925-1970), jedan od najplodnijih i najznačajnijih japanskih književnika, u svom kratkom i već legendarnom životu koji je završio obrednim samoubojstvom – seppuku – napisao je više od dvadeset romana, preko četrdeset kazalíšnih komada, stotinjak kratkih príča, nekoliko zbirki poezije i putopisa kao i nekoliko stotina raznovrsnih eseja.