S korica:
Interes pripovjednog teksta nije panoramski, pa čak ni problemski pregled suvremene teorije pripovijedanja. Bitijeva je nakana da naslovnim pojmom interesa pronađe »prošivni bod« za razjedinjena interdisciplinarna područja proučavanja pripovjednog teksta te ih tako poveže i rasporedi na nov način. U pojmu interesa presijecaju se dvije metodološke perspektive kojih interakcija tvori okosnicu knjige. U dimenziji u kojoj interes označuje među-položaj (interese) pripovjednog teksta u polju ostalih diskurzivnih praksi, aktivira se semiotička perspektiva koju Biti oprizoruje psihoanalizom. U dimenziji u kojoj interes označuje sveobuhvatnu intenciju pripovjednog teksta, generiranu iz toga njegova među-položaja, aktivira se fenomenološka perspektiva koju Biti oprizoruje jednim recentnim smjerom sociologije znanja nastalim u huserlovskoj tradiciji. Budući da su obje perspektive djelatne u svim čovjekovim značenjskim očitovanjima, neopravdano je u objašnjavanju tih očitovanja nadređivati jednu drugoj. Valja se umjesto toga probiti do one, redovito povijesno obilježene, simptomske razine u produkciji ili recepciji teksta gdje jedna perspektiva pada u neobilježenost zaposjedajući položaj »transcendentalnog označitelja«. Takvo, u svakom pojedinačnom slučaju konkretno usmjereno interpretativno nastojanje naziva Biti »prototeorijom pripovijedanja«, no ono bi se, s obzirom na tradiciju u koju se uvršćuje, moglo nazvati i kritičkom hermeneutikom.