S korica:
Časopis Prospect nedavno je proglasio Richarda Dawkinsa jednim od troje vodećih svjetskih intelektualaca (uz Umberta Eca i Noama Chomskog). Dawkins je u svojim djelima ukazivao na iracionalnost vjerovanja u Boga i na golemu štetu što je ono nanosi društvu. U Iluziji o Bogu usredotočuje se isključivo na tu temu te osuduje krivu logiku religije i patnje koje ona izaziva.
U SAD i drugdje, zagovornici “inteligentnog dizajnera” potkopavaju razvoj znanosti. U mnogim zemljama religijska dogma služi kršenju osnovnih ljudskih prava. A sve to proizlazi iz vjerovanja u Boga, za postojanje kojega nema dokaza. Neumoljivo i s razborom autor secira sve religije, dokazujući kako je postojanje bogova tek vrhunska nevjerojatnost. Dawkins napada Boga u svim njegovim oblicima, od okrutnog tiranina iz Staroga zavjeta do dobrostivijeg, ali svejedno nelogičnog Nebeskog urara, kojemu su bili skloni neki mislioci iz doba prosvjetiteljstva. Razobličuje argumente teologa, dokazuje kako religije potiču ratove, raspiruju vjersku zaslijepljenost i dovode do zlostavljanja djece. Iluzija o Bogu postala je već obvezatno štivo za sve koje zanima ta krajnje emocionalna i izuzetno važna tema.
“Dawkins pogada religijske vode punom snagom kojom razum może vladati, razarajući njihove naknadne pokušaje dokazivanja postojanja Boga, njihove uobražene tvrdnje da je religija jedini temelj moralnosti te da su njihove svete knjige od riječi do riječi istina.” (Philip Pullman, autor trilogije Njegove tamne tvari)
“Nakon što vam čitavog života govore kako je vrlina biti ispunjen vjerom i praznovjerjem, kakvo je silno osvježenje čuti ovaj zvuk trublje istine. Osjećaj je to izlaska na svježi zrak”. (Matt Ridley, autor Genoma)
“To je hrabra i važna knjiga. Je li previše nadati se da će baciti vjersku zaslijepljenosti u ropotarnicu povijesti, kamo spada?” (Desmond Morris, autor Golog majmuna).