Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945 1-2

S ovitka:

Fenomen hrvatske lijeve inteligencije između dva rata i za vrijeme naše revolucije nije, kako i sam autor izvrsno primjećuje, jedna posebna i odvojena kategorija u borbi hrvatskog naroda za njegovo nacionalno i socijalno oslobođenje, nego je ta njena lijeva opredijeljenost integralni dio općenarodne težnje sve tamo od »zelenog kadra« iz prvog svjetskog rata pa do konačnog oslobođenja zemlje 1945. Drugim riječima: jedan dio hrvatske inteligencije savršeno je tačno spoznao htijenja svoje nacije i s tim htijenjima poistovjetio svoje djelovanje. Da je to tako, lako nam se uvjeriti zavirimo li u Krležine i Cesarčeve časopise »Plamen«, »Književnu republiku«, »Pečat« i druge hrvatske lijevo orijentirane publikacije koje su, uza sav teror velikosrpskih policijskih režima, izlazile od 1919. pa sve do 1941, da bi tek u oslobodilačkom ratu, koliko je to u onim uvjetima bilo moguće, progovorile glasom samoga naroda. Kontinuitet je, dakle, neprekinut. I to ne samo na književno-publicističkom planu, već isto tako u umjetnosti. Pridodamo li ovome još i ono što su činili i učinili drugi naši intelektualci, liječnici, pravnici, inženjeri, pedagozi i drugi, onda je bjelodano da pojam »hrvatska lijeva inteligencija« nije puki termin, već jedan neobično snažan front, toliko snažan da ga ni predratni protunarodni režimi ni sam okupator za vrijeme rata nisu uspjeli slomiti. Štaviše, zahvaljujući baš tom frontu, njegovoj žilavoj borbi, njegovoj ustrajnosti i srčanosti, njegovoj neraskidivoj vezi s narodom i narodnim težnjama, mi danas imamo ono što se zove humanistički socijalizam.

Ovo bi, po prilici, bila teza od koje je u ovom svom djelu pošao Mladen Iveković. Ali argumentirano tu tezu i dokazati nije bilo nimalo lako. Trebalo je prikupiti tisuće podataka, pročitati desetke tisuća stranica dokumentacijskog materijala da bi se napisalo ovako cjelovito i neporecivo djelo u kojem je, koliko je to bilo moguće a i potrebno, prikazana revolucionarna aktivnost sa svih područja hrvatske intelektualne djelatnosti od svršetka prvog do svršetka drugog svjetskog rata.

Uzmemo li u obzir da je »Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945« prvi pokušaj takve vrste u nas uopće, onda Ivekoviću i njegovim suradnicima uistinu možemo i moramo biti zahvalni. K tome: ovo opsežno djelo napisano je tako popularno i ujedno tako argumentirano da je pristupačno i instruktivno svakome, upućenima i neupućenima.