Herzog

S književnom pojavom Saula Bellowa (1915) kao da je opovrgnuta tvrdnja da je američka književnost u drugoj polovici našeg stoljeća prestala biti produktivna. Njegovi romani, među kojima Herzog zauzima skoro najvažnije mjesto, donijeli su mu nedavno i Nobelovu nagradu, a djela su mu postigla zaista svjetski uspjeh.

Tko je taj Herzog, koji prividno iz čista mira napušta i brak i uspješnu karijeru intelektualca i sveučilišnog profesora, da bi počeo razgovarati sa svijetom pišući zamišljena pisma? Osjetljiv, pa metan, luckast, simpatičan, ironičan prema sebi i svijetu koji shvaća ali odbija da ga shvaća, glavni junak još uvijek ispituje mogućnost razumnog i humanog dodira sa svijetom. Pri tom se pretvara u skoro mitsku sliku današnjeg intelektualca, sa svim njegovim korisnim i smiješnim stranama, sa svom njegovom pronicljivošću i nemoći.

Između žene, djece, prijatelja, ljubavnice, napuštene profesije i svojih uvijek nanovo pronalaženih pravih unutarnjih potreba, glavni lik Bellowljeva romana kreće se trajno u okviru konkretnih, vrućih problema suvremenog društva i pojedinca u njemu, pojedinca koji svakako želi da sa čuva svoj autentični život kao osnovnu vrijednost.