Gastarbajteri

S ovitka:

Tema ove zbirke pripovijedaka je gorka iseljenička, gastarbajterska sudbina. To je suvremeno torbarenje, to je san gladnoga o “zlatu dida Ike”. To su prerazne varijacije dovijanja, mudrašenja “našeg čove” u uvjetima suvremenog potrošač kog društva, uporna borba da se ušićari što se ušićariti dade u svijetu u kojemu su se relativizirale sve vrijednosti. Premda je autor očiti moralist, on se, razrađujući svoju osnovnu temu, produbljujući je psihološki mnogim beletrističkim podacima, nikada ne pretvara u moralizatora koji zanemaruje život, pa i anegdotičnost jezičnosočnog pričanja. Ali ne ujedinjuje te priče samo zajednička tematika, ni jezični izričaj nego i živa monologna faktura. Većina tih proza su monologni iskazi, pisma, obrane pred sudom, optužbe. Sirovi, prevareni, razočarani “ja”, koji u tim iskazima progovara ima tisuću raznih lica i grimasa, no ipak samo jednu dušu. To je duša, doduše, samo jednog regiona naše domovine, Dalmatinske zagore i zapadne Hercegovine, duša koju je oblikovala duga mutna povijest ovoga kraja “bogu iz leđa”, na kamenjaru tog “mjesečevog pejzaža” a da ipak, nekako tužno vedra, unatoč svima posebnostima, zadrži neke opće ljudske karakteristike. “Materijal” je uzet iz života realnog i raspoznatljivog. Njegovi junaci su s obje noge na zemlji, a zemlja je ona sila koja im daje snagu, mudrost i vitalnost. To više nisu junaci epskog tipa ni tipski, gradski ljudi. To su sitni, mali ljudi, sa svojim egzistentnim mukama. Oni su svojevrsni unikumi, individualni, životní, pojedinačni a u životu svaki od njih traži rješenje za sebe. Otuda oni uvijek i govore u svoje ime, jer je njihovo pojedinačno iskustvo neponovljivo kao opće iskustvo. U anegdotičnosti te često i bizarne proze ne izgubiti duboko pročučenu humanost beletrističkog iskaza mogao je samo rođeni pjesnik toga kraja. A Raos upravo to jeste.