S korica:
Za novi Hellerov roman dovoljno je reći: nastavak Kvake 22. Jer, tko od nas nije uživao u čitanju urnebesno smiješne i groteskne priče o američkim avijatičarima koji su u II. svjetskom ratu bombardirali talijanske gradove pod njemačkom okupacijom? I tko od nas kadgod se, pa i u običnom razgovoru, spomene imenica kvaka, prvo ne pomisli na onu s brojem 22 i rečenicu Bila je to samo jedna kvaka i to Kvaka 22. Nezaboravni Yossarian sada u onim godinama u kojima može podnijeti još jedan brak, ali nema vremena za još jedan razvod, ponovno je pred nama; dobrano svjestan svojih šezdesetih s nama u istoj priči na kraju devedesetih, točnije, na kraju stoljeća u kojemu ni komičari više nikoga ne nasmijavaju.
33 godine nakon Kvake 22, romana koji je u godini svoga objelodanjivanja (1961.) postao bestselerom, njegov nastavak donosi, uz glavnog junaka, i mnoge druge već nam poznate likove, sada starije, možda i mudrije, one koji su Kvaku 22 učinili nezaboravnom.
Fajrunt prate iste osobine: on je uzvišen i luckast, okrutno zdrav, iz njega izbija erudicija, oštroumnost i inventivnost od koje, kako su mnogi kritičari već primijetili, zastaje dah.
Uzbudljiv u opisu moralne propasti Zapadnog svijeta, jednako tako šaljiv u svom crnom humoru, Fajrunt će, vjerujemo, poput Kvake 22, postati jednim od najvećih američkih romana svih vremena, romanom što svjedoči o vremenu kraja tisućljeća i jednom osjećanju kojemu se svi skupa ne možemo oduprijeti, da se ovaj put stvari odista bliže kraju.