S ovitka:
Od tromilenijske povijesti Egipta autor je izabrao razdoblje faraona Setia i Ramzesa (I, II i III), koje počinje oko godine 1320.prije n. e., i traje otprilike dvjesta godina, te te završava velikom obnovom zemlje, podizanjem građevina, spomenika, hramova i naselja što su bila razorena provalom Hiksa. Autor je izabrao ovo razdoblje jer je ono, nakon kriza, nemira i smutnja, bilo prilično mirno razdoblje, a za nj postoje i brojna svjedočanstva. Hramove, grobnice i stupove bogato su dekorirali umjetnici nizovima slika, koje poput stripova ilustriraju scene iz svakidašnjeg života, među oslikanim a usto su medu prizorima hijeroglifima ispisane prave priče pjesme u slavu bogova, faraona i ljubavi. Od te dokumentarne građe sastavljena je ova knjiga, a budući građa sadrži mnogo sasvim neobičnih detalja, tekst knjige na mnogim se mjestima doima kao pričanje kakvog ljetopisca. Makar knjiga djeluje kao roman – autor se brani od takvog mogućeg »prigovora» ona je takva jer obilje dokumenata omogućuje tu formu; ništa nije izmišljeno, za sve je autor našao oslonac u djelima dekoratera grobnica, hramova i stela, ili pak u tekstovima sačuvanih papirusa. Knjiga je podijeljena na neformalna poglavlja posvećena, između ostalog, ovim temama: stanovanje, klima, obitelj, kućna zanimanja, život na selu, umijeća i zanati (tehnologija), život na dvoru, vojska i ratovanje, obredi u hramovima, pogrebne svečanosti sve to s mnogo neobičnih detalja koji knjigu čine izvanredno zanimljivom.
Uz tekstove iz papirusa i uz druga svjedočanstva, autor citira Herodota, grčkog povjesničara i putnika, dobrog poznavaoca Egipta njegova vremena. Saznajemo mnogo o dužnosti ma djece prema roditeljima, o slugama i robovima, o hajkama na odbjegle robove, itd. S mnogo detalja opisuju se poplave Nila, vitalne Za agrarnu proizvodnju i fizički opstanak Egipćana, ali isto tako bogat duhovni život naroda, sav proniknut religijom i praznovjerjem, opsesijom Smrti i strahom od prolaznosti koji je pokrenuo izgradnju gotovo svih monumentalnih spomenika, građevina i grobnica od granita i drugog trajnog kamena što su se održale do danas, dok je sve što je služilo živo tu tako reći bez traga propalo. Zanimljivi su opisi pljačkanja grobnica i pljačkaških bandi koje su sačinjava li sami graditelji grobnica, zidari i tesari, ali i svećenici, državni činovnici, pa i sami pripadnici policije.
No kako, srećom, pljačkaše nikad ni su osobito zanimali pisani dokumenti, sačuvali su se ispisani papirusi, a mnogobrojni natpisi u granitu pobijedili su Smrt, kako im je bilo i namijenjeno, i danas nam svjedoče o onome što je skupa s pljačkašima ne stalo, a još više o životu koji je ostavio neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti.